U osvitu 17. veka osnovana je pri manastiru Hristovog
Vaznesenja u Rači prepisivačka radionica. Radila je u
njegovoj kaludjerskoj isposnici (skitu) Svetog Djordja u
Banji.
|
Stihologija Kiprijana Račanina
|
U malim polumračnim ćelijama oko crkvice Svetog Djordja,
daleko od sveta, "u mukloj tišini" i nemirnom dobu, živeli
su u samoodricanju kaludjeri, podvižnici duha. Provodili su
vreme u isposničkom životu, radu, molitvi, razmišljanju,
"radosnoj askezi", a njihova jedina veza sa svetom svodila
se na istrajno i nadahnuto prepisivanje crkvenih knjiga. Pri
tome, oni se nisu obazirali na tokove vremena, jer se u
monaškim isposnicama na neki način "izjednačuje postojanje i
nepostojanje".
Vreme je brisalo tragove Račanske prepisivačke škole, rušilo
kamene zidove isposnica u Banji. A vredni monasi pisari
ostavili su, danas retke, bogoslužbene knjige i na njihovim
marginama samo imena sa naglašenim atributom - Račani.
"Stari srpski zapisi i natpisi", koje je kodifikovao
Ljubomir Stojanović, otkrivaju kolektivno istorijsko
pamćenje o manastiru Rači i njegovoj prepisivačkoj školi. Sa
sigurnošću se može tvrditi da je ovaj skriptorij počeo da
radi prvih godina 17. veka i trajao do Velike seobe 1690.
godine. Do sada poznata traganja i istraživanja otkrila su u
tami zaboravljenog pamćenja oko četrdeset zapisa i petnaest
prepisanih bogoslužbenih knjiga u manastiru Hristovog
Vaznesenja u Rači i njegovom skitu Svetog Djordja u Banji.
Danas poznati prepisivači u Rači, do Velike seobe, bili su
Kirijak i Hristofor, a od Visariona je ostala jedna knjiga.
U zapisima se pominju i Simeon, Teodor, Silvestar, Prohor,
Arsenije, Isak, Josif i drugi. O književnoj
delatnosti Račana posle Velike seobe svedoče sačuvane knjige
i zapisi u njima. U Ugarskoj, u novoj sredini, na
prepisivanju a i pisanju knjiga radili su Kiprijan, Jerotej,
Maksim i Grigorije. Najpoznatiji je Kiprijanov učenik Gavril
Stefanović Venclović, "najveći besednik srpske književnosti
18. veka", jedan od najistaknutijih pisaca srpskog baroka.
|
Službenik, prepisao Hristofor Račanin 1670/80. godine
|
Račanski rukopisi vremenom su razneseni i po srpskoj zemlji
i po inostranstvu, a i fizički su uništavani. Sačuvane
knjige vrednih i "trudoljubivih" Račana danas se mogu naći u
više rukopisnih zbirki: u Beogradu, Novom Sadu, Sentandreji,
Beočinu, Pljevljima, Cetinju, Pragu, Zagrebu, Cavtatu i
Bolonji. Skoro celokupno njihovo delo i danas je ostalo samo
u rukopisu. Iz knjiga račanskih, poznatih nauci,
objavljivani su uglavnom zapisi i reprodukcije nekih strana
ili ukrasa.